Find me in the shade of trees...

:|

11.04.2013.

Kad poludimo udvoje.

Kao da zna kad treba da se javi, odnosno kad najmanje treba da se javi. Bezobrazno me podsjeti na sebe i na neke prošle dane, na onaj njegov lopovski, kao naivni, način, tek toliko da me uznemiri.

Onda i ja njemu uletim u život u po frke, kao vodeći se onim 'mogu i ja tebi kad ti možeš meni', a zapravo ulijećem samoj sebi. U stomak.

I, tako, padnem u tvoju zamku. Pa onda u svoju. I sve tako.

A bilo bi tako dobro da me nikad ne podsjetiš koliko mi fali da se interesuješ za svaku sitnicu nečeg bezveznog što mi se desilo tog dana. Koliko mi fali da ti kažem sve što mi padne na pamet i što drugima ne bih rekla jer jednostavno ne bi razumjeli. Previše bi korektno od tebe bilo da me ne podsjetiš. A ti nisi navikao biti korektan. Jer, kod tebe si na prvom mjestu ti, na drugom ti, na trećem ti. Pa onda niko.

S druge strane, taman kad pomislim kako si prešišao sam sebe, prešišam te ja. Bravo mi.


Stariji postovi



BROJAČ POSJETA
24680

Powered by Blogger.ba